Gradačac nekad/ Gradačac danas

Gradačac nekad

Gradačac se, pod tim imenom, prvi put spominje 1634. godine, i navodi se da je pripadao Gračaničkom kadiluku. Gradačac je u Osmanskom carstvu bio od strateškog značaja, obzirom da je Karlovačkim mirom rijeka Sava postala granica izmedju Austrije i Osmanskog carstva, tako da je Gradačac branio osmanlijske granice na sjeveru. Godine 1710. postaje sjedište kapetanije. Kapetan je imao svu administrativnu, sudsku i upravnu vlast. Poslije toga, Gradačac se jako brzo razvija. Grade se putevi i džamije, razvija se trgovina i zanat. Naredbom sultana, kapetani se biraju iz ugledne porodice Gradaščevića i ova titula prenosila se sa koljena na koljeno. Posljednji i najznačajniji kapetan bio je Husein-beg Gradaščević, poznat i kao ZMAJA OD BOSNE Značajan je po tome što je 1831. podigao ustanak protiv sultana Mahmuta II tražeći autonomiju za BiH. Zatim, dolaskom Husein-kapetana, katolici i pravoslavci uživaju jednaka prava kao i muslimani i čitavu Bosnu ujedinjuje u svoje podanike.

Kula, koju je iza sebe ostavio ovaj veliki Gradačanin, je posebno zanimljiva starogradska ljepotica. Ona se spominjala u mnogim zvaničnim dokumentima, a danas je često posjećena od strane velikog broja turista, kako iz naše domovine, tako i iz drugih država. Interesantno je da je kula imala čitav sistem tunela ispod samog kompleksa, savršeno za izvođenje raznih muzičkih i pozorišnih predstava, umjetničkih galerija, turističkih obilazaka i slično.

 Gradačac danas

 Gradačac je grad i sjedište istoimene općine u sjeveroistočnom dijelu BiH, od davnina mamac za turiste  iz drugih mjesta. Gradačac pruža odlične uvjete za bavljenje svim sportovima. Ima nogometni stadion, otvoreno igralište  i sportsku dvoranu, a za one koji su više “vodeni” tipovi, imaju jezera i sportovi na pijesku.

Kada se spomene ime ovog grada, prvo što čovjeku prođe kroz glavu je – šljiva! Od davnina je grad poznat po proizvodnji šljive, trešnje i jabuke i po količinama koje proizvodi, slovi za jedan od najvećih voćarskih centara u čitavoj BiH. Koliko je za Gradačane bitan ovaj status, govori i činjenica da su šljivu i trešnju promovisali u gradski simbol, te tako imamo trgovačko-turističku manifestaciju Sajam šljive i kulturno-zabavnu manifestaciju Trešnjarevo.

Ovo područje postaje prepoznatljivo još i po proizvodnji zdrave hrane i izradi eko-namještaja od pruća.

Simboli grada su svakako Gradina sa kulom Husein-kapetana, zatim džamija Husejnija, Sahat kula, banjsko lječilište Ilidža, jezera Hazna i Vidara. Prije nego vas put nanese u ovaj grad, obavezno poslušajte starogradsku “Sa Gradačca bijele kule” jer kad jednom utonete u tu pjesmu, grad vam biva ljepši i miliji, te će vaš boravak u Gradačcu biti još ugodniji.

Sa Gradačca bijele kule

Sa Gradačca bijele kule Zmaja od Bosne
sokolovi zakliktali gajde žalosne:Umrla je vjerna ljuba Husein-begova,jer izgubi gospodara srca svojega.

Osedl'o je vranca svoga Husein- kapetan,
odjezdio Romaniji podijelit mejdan.Na čardaku vjerna ljuba, Allahillallah,klanjala je, plakala je, haber čekala.

Pod pendžere glasnik stiže, srca slomljenog:
Udaji se, vjerna ljubo, nejma bega tvog.Od sevdaha i žalosti, kraj pendžera svogprepuče joj bolno srce, neće za drugog.

Sa munare Husejnije uči mujezin,
sa čardaka i bedema plaču sokoli,do Stambola odjekuju gajde žalosne,pusta osta bijela kula Zmaja od Bosne,pusta osta bijela kula Zmaja od Bosne.